Tartufi

Svježe bijele i crne tartufe u svojoj sezoni dozrijevanja, ovisno o vrsti, možete naruciti na broj telefona 091 / 989 53 77, sve proizvode dostaviti ce mo na vasu adresu BESPLATNO !

Gurmani se slažu samo u jednom - tartuf je vrhunac gastronomije. Čudan je to, tajnovit i pod zemljom sakriven gomolj. Nema nadzemne biljke i čovjek ga može naći samo uz pomoć posebno dresiranih pasa.

Istra, naš srcoliki poluotok, ima dvije vrste zemlje, intenzivno crvenu u priobalju i sivu, glinastu u središnjem dijelu. Tartuf raste baš u toj sivoj zemlji, u vlažnoj, hrastovoj Motovunskoj šumi kojom protječe rijeka Mirna. Tartufarska zona proteže se dalje ka sjeveru do Lanišća, potom rječicom Rašom ka jugoistoku na Labinštini, te na jugu do Pazina.

Istarski bijeli tartuf jedan je od najcjenjenijih na svijetu, zri u jesen i najbolje je kušati tu rijetku blagodat odmah, tek ubranog u izvornom okruženju malih gostionica i renomiranih restorana. U njegovoj neposrednoj blizini, na uzvisinama uz rijeku Mirnu sve češće se nalazi i crni tartuf, kao i druge podvrste bijelog tartufa koje se konzumiraju zimi i ljeti.

I napokon, što je tartuf? Gastronomi se još ne mogu složiti niti u tome je li on hrana ili začin. Taj čudni i neugledni „krumpir“, taj najčuveniji afrodizijak intenzivnog i neponovljivog mirisa, od trpeze starih Rimljana pa do danas ostao je bespogovorni kralj kulinarstva. Enigma i slast. Kad se na njega naviknete, ostat će te mu vječni poklonik, ovisnik, kao o svakome grijehu.
Tartufi botanički spadaju u rod gljiva gomoljača (Tuber) čija se plodna tijela nalaze ispod zemlje na dubini od 10 do 30 cm, zbog čega ih je teško pronaći u prirodi. Tartufe traže posebno dresirani psi koji ih nanjuše i na velikoj udaljenosti pa kada ih nađu kopaju u zemlji i zaustave se kada otkriju gljivu. Dobro skriven u tamnom podzemlju teške, glinaste zemlje istarskog poluotoka, tartufa ima u cijeloj unutrašnjosti Istre, ali je vlažna motovunska šuma njegov najmiliji dom.

Tartuf je iznimno cijenjena gljiva, vjeruje se da njena specifična aroma krije moćni afrodizijak te da čuva zdravlje i potiče dugovječnost. Tartufe su poznavali još stari Egipćani, Grci i Rimljani koji su ih nazivali “sinovima zemlje” ili “čudom prirode”. No, bez obzira na opjevanu i hvaljenu prošlost, tajna o njihovom rastu i načinu života održala se sve do 19. stoljeća, kada je otkriveno da tartufi rastu isključivo u zajednici (simbiozi) s korijenjem određenih vrsta drveća, od kojih se kao najbolji izdvajaju hrast kitnjak i lužnjak. To otkriće otvorilo je vrata istraživanjima o mogućnosti umjetnog uzgoja tartufa.
Najbogatija prirodna nalazišta ove gljive u Hrvatskoj nalaze se na području Istre, gdje je prvi put otkrivena 1929. godine. Ta nalazišta smještena su na području oko doline rijeke Mirne, najviše u Motovunskoj šumi. Obližnji grad Buzet “preimenovali” su u grad tartufa, a maleno mjesto Livade čak u centar svijeta tartufa.

Smatra se da istarski bijeli tartuf karakterizira izrazito dobra aroma pa je cijenjen kao jedan od najkvalitetnijih na svijetu. Prema nekim podacima na području Istre, ovisno o sezoni, godišnje se izvadi oko dvije tone tartufa.
Za tartufima vlada iznimno velika potražnja, a postignute cijene vrtoglavo rastu zbog ograničenih i sve skromnijih količina u prirodnim staništima.

Bijeli tartuf
(Tuber magnatum Pico) vrsta je koja osim što je najcjenjenija može najviše i narasti. Njegova boja varira od oker žute do svjetlo smeđe ili od blijedozelene do sivo zelenkaste. Izraženi miris jači je od ostalih vrsta tartufa i ovisi o stablu s kojim živi u simbiozi.
Sezona berbe kreće od rujna do kraja prosinca i u to vrijeme može ga se nabaviti svježega. U Istri se područje traženja bijelog tartufa proteže od okolice samog naselja Livade duž šume u dolini rijeke Mirne. Ova vrsta tartufa zahtijeva posebne uvjete klime i tla i ovisi o raslinju nad sobom. Raste pod zemljom u dubini od deset-petnaest centimetara i ne daje nikakvog znaka na površini. Bere se uglavnom kad naraste na veličinu trešnje pa do veličine jabuke, ali može dostići i veličinu dinje. Najveći tartuf pronašao je gospodin Giancarlo Zigante u studenom 1999. blizu Buja. Težio je 1,310 kg. Taj jedinstveni primjerak nazvan je Millennium i ušao je u Guinessovu knjigu rekorda.

Crni tartuf (Tuber Aestivum Vitt) poznat i kao ljetni ili scorzone (s korom) izvana je crn, a unutra tamnosmeđ. Njegova veličina, na isti način kao i kod bijeloga, varira od veličine trešnje do jabuke, ali se također može pronaći i mnogo veći primjerak. Najpoznatija područja berbe u Hrvatskoj nalaze se u Istri na brežuljkastim terenima unutrašnjosti pa i u crvenoj zemlji izvan šumskih terena.
I ova vrsta raste pod zemljom u simbiozi s drugim biljkama o kojoj joj ovisi miris i ukus. Uz Tuber Aestivum ujesen se može pronaći i Tuber Uncinatum istih svojstava. Rijetko se može namjeriti na cijenjeni Tuber Melanosporum ili Périgord ugodnijeg ukusa ili u zimskim mjesecima na Brumale Moscatum, pikantniji i crne unutrašnjosti.